Ante Galić- Mali čovjek sa velikim djelima

12231366_166494600368745_241096342_n

Rođen 12.10.1999. u Mostaru. Učenik (stare) Gimnazije Mostar, treći razred, vrlodobar učenik i odličan sportaš.

Razgovor sa članom Judo Klub “Neretva” iz Mostara, Antom Galićem, osvajačem preko 90 sjajnih odličja, a  judom se bavi  7 godina.

Evo nekih, njemu najznačajnijih osvojenih plasmana:

  • Prvenstvo BiH 2013- 2 mjesto
  • Balkansko prvenstvo, Turska 2013- 5 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kup Una” 2014- 1 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kakanj Open” 2015- 1 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kup Makarske” 2015- 1 mjesto
  • Trofeo de Treviso, Italija 2015- 1 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kup Vinko Šamarlić”, Sarajevo 2015- 1 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kup Mimoza”, Crna Gora 2016- 2 mjesto
  • Champion Cup, Sarajevo 2016- 1 mjesto
  • Prvenstvo BiH 2016- 3 mjesto
  • Međunarodni turnir “Kup Jadrana”, Split 2016- 1 mjesto
  • Milići Open 2016- 1 mjesto
  • Kup Mala Europa 2016- 1 mjesto
  • Kaštela Open 2016- 1 mjesto
  • Kup Mostara 2016- 1 mjesto

 

  1. Prvi kontakt sa borilačkim vještinama. Kako i kada si počeo da treniraš?

Moj prvi kontakt sa borilačkim vještinama nije bio sa judom. U 2008.god. upisao sam se na karate jer sam čuo od par prijatelja da je tamo super. Nisam se dugo zadržao. Trenirao sam svega tjedan dana. Nakon toga sam pokušao naći neki sport za sebe no svi su mi nekako brzo dosadili. Tek u 2010 sam vidio plakat judo kluba naljepljen na našoj školi i odmah sam se želio upisati. U tom razdoblju bilo je dosta razloga zašto sam se htjeo upisati i nakon odobrenja roditelja otišao sam na svoj prvi trening.

  1. Da li se sjećaš prve osvojene medalje?

Da,to je nešto što ću uvijek pamtiti. Turnir je bio u Vogošći  i do tada sam ja bio jedini u svojoj grupi koji nije osvojio medalju. Očekivao sam da će se ista stvar ponoviti. Krenulo je kao uobičajeno izgubivši odmah prvu borbu. Nakon te borbe nisam bio baš optimističan no imao sam repasaž gdje sam dobio dvije borbe i ostala mi je još borba za medalju. Turnir je praktički završio, ostao je samo jedan tatami. Svog protivnika sam čekao punih 15 min i očekavao sam da neće doći da mogu preuzet svoju prvu medalju, no to se nije dogodilo. Utrčao je u dvoranu vežući pojas i već sam očekivao 5.mjesto. Nakon trominutne borbe izašao sam kao pobjednik. Vrištanje i veselje je ispunilo dvoranu i podrška trenera i ekipe taj dan nikad neću zaboraviti. Uzeo sam medalju ali nažalost nisam se mogao slikati na pobjedničkom postolju jer su osvajači medalja u mojoj kategoriji već otišli kući.Malo mi je sada krivo što nemam sliku no nema veze jer tu uspomenu teško da ću  zaboraviti.

  1. Na posljednjem turniru ostvario si izvanredan rezultat osvojivši zlato i pehar. Da li si to očekivao?

Posljednji turnir sam bio poprilično spreman .Bio sam u dobroj formi, no u jednom trenutku osjetio sam umor. Prije prve borbe sam očekivao medalju, no nakon nje osjetio sam ogroman umor. Mislio sam da će biti sjajno ako budem treći, ali ću dati sve od sebe.Na kraju sam sjajno prošao i poprilično sam bio iznenađen. Dobio sam svaku borbu na najviše moguće bodove.

 

  1. Da li si zadovoljan nastupom u finalu?

Poprilično sam zadovoljan sa svojom borbom. U borbi sam više koristio mozak nego snagu i kondiciju kao što moj trener zna reći te mi je to dobro došlo. Poprilično sam brzo dobio borbu i iskoristio pogreške protivnika da ga svladam sa što manje snage ali smatram da sam u par situacija trebao bolje reagirat.

 

  1. Kako izgleda jedan tvoj dan kada se spremaš za velika natjecanja?

Pa dosta ovisi koji je dan. Primjerice ako je od ponedeljka do četvrtka obično odradim dva treninga prije i poslje škole. Tijekom dana pazim na ishranu i ovisno da li ostajemo duže npr. 2 ili 3 dana  riješavam školske obaveze da mogu otići na natjecanje. Petkom se odmaram od napornih treninga i škole pa odradim samo jedan lagani trening navečer.Što se tiče samog natjecanja ne razmišljam puno o njemu već težim da dođem što spremniji.

  1. Imaš li tremu pred važne mečeve?

Pa iskreno rečeno ja imam skoro na svakom natjecanju tremu. U jednom periodu nisam je imao nikako, no od kada  sam slomio ruku u Ljubljani vratila mi se. Ne smeta mi puno,no ima utjecaja na moje borbe.

  1. Neka zanimljiva anegdota sa treninga, natjecanja…

Obzirom da mnogo putujem sa ekipom, često se događaju razne smiješne situacije. Sjećam se jednom prilikom kada sam išao na natjecanje u Italiju i na tom turniru sam imao veoma jaku konkurenciju u baš dosta borbi. Sredinom polufinalne borbe kada je sudac zaustavio borbui kada smo protivnik I ja krenuli na svoja mjesta moj donji dio kimono se odvezao I spao. Moji klubski prijatelji a vjerujem i ostali natjecatelji su se okolo smijali dok sam ja strpljivo čekao da sudac da znak za nastavak za nastavak borbe, međutim on mi je samo skrenuo pažnju na “tehničke problem”. Taj dan sam osvojio prvo mjesto u konkurenciji od preko 30 natjecatelja, ali ta anegdota je definitivno obilježila odlazak u Italiju, često se toga prisjetim.

  1. Da li ti je neki protivnik ili borba ostala u posebnom sjećanju i zašto?

Moj najdraži protivnik je bio Borna Grubišić, iako mi prije četiri godine nije bio. Svaki bih trening sa njim radio i uvijek bi me izmlatio na tatamiju. Obzirom da je bio teži i stariji od mene, ali koliko god se trudio nisam ga mogao baciti. Zahvaljujući njemu trenirao sam jače jer sam htijeo jednog dana da ja njemu dam degeneka koje je on redovno meni davao. Trenutno nismo više u istom klubu niti se on više natječe, no volio bih vidjeti kakav sam sad naspram njega.received_1049059788487474-200x200

  1. Šta misliš o novim takmičarskim pravilima u judo-u?

Nova takmičarska pravila u judo-u meni odgovaraju. Ukinuto je hvatanje za noge i borbe su dinamičnije jer se kažnjava nerad. Ja sam inače aktivan borac, barem se smatram takvim i takvim me smatra moj trener. Kako stvari stoje sve kazne koje protivnik može da dobije zbog pasivnosti idu u moju korist.

  1. Kakav je odnos trenera prema tebi i tvoj odnos prema treneru, jel se sve poklapa ili…

Moj trener i ja smo u dobrim odnosima. Imamo prijateljski odnos i oboje nastojimo da ga takvim i održimo. Bilo je par neslaganja u prošlosti, no lako smo to riješili, shvatio sam da ja nisam bio u pravu. Trenutno je sve u redu i riješavamo svaki problem koji nam se nadje na putu, a jako ih je malo.

  1. Da li se tvoj trener dovoljno brine o tvom sportskom životu, tvojoj sportskoj karijeri, zdravlju?

Što se tiče mog sportskog života moj trener se dosta brine o tome. Daje mi savjete što se tiče prehrane, svaki dan dobijem po par savjeta, sjajno mi pokazuje tehnike. Na svim natjecanjima mi stoji sa strane i govori mi neke taktičke savjete prije i tijekom borbe. Dosta se trudi da budem što bolji judaš i ovom bih mu se prilikom zahvalio na tome.

  1. Kako bi ocijenio uvijete za treniranje na ovim prostorima?

Uvijeti za treniranje na ovim prostorima nisu idealni barem što se tiče BiH. Naši susjedi iz Hrvatske i Srbije imaju trenutno puno bolje uvijete i zato konstatno napreduju ne samo u judo-u već u svim sportovima. To je razlog zašto neki naši sportaši idu u druge reprezenatije i klubove. Moj grad Mostar nema sportsku dvoranu. JK Neretva u kojem ja treniram trenutno nema svoju dvoranu, a imamo Balkanske i Svjetske rezultate. Samo te činjenice oslikavaju uvijete u Bosni i Hercegovini.

 

  1. Kvalitet judo-a u regiji i kako do više medalja na velikim natjecanjima?

Smatram da judo u našoj regiji je kvalitetan, iako se ne možemo porediti sa velikim zemljama. BiH je na Balkanskim i Europskim prvenstvima za kadete i juniore ostvarila izvaredne rezultati. Čak naši susjedi iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore su sjajni. Unatoč ovom svemu smatram da BiH bi trebala biti puno bolja, samo po talentima koje ima u bilo kojem sportu, ali većinu muče uvijeti koje nemamo za dobar i kvalitetan rad. Odgovor na drugi dio pitanja je poprilično lako odgovoriti:“Samo trudom, radom, znojem i disciplinom se može osvojiti medalja na velikim natjecanjima“.

  1. Kog stranog judaša najviše cijeniš i zašto?

Judaš kojeg najviše cijenim po uspjehu je Teddy Riner. Iako mi se ne sviđaju njegove borbe mislim da svaki judaš bi trebao imati poštovanje za Rinera zbog njegovih rezultata na Svjetskim i Olimpijskim turnirima.

  1. Uzor u sportu i uzor u životu?

Uzora u sportu nemam. Nikad ga nisam ni imao jer jednostavno ja ne želim da se ugledam na neku osobu već želim da se ljudi ugledaju na mene. Zvuči malo sebično, no moja motivacija dolazi kada je netko u određenom trenutku bolji od mene. To mene motivira da treniram jače i da u svima aspektima budem bolji od te osobe. Unatoč tome imam uzora u životu,a to je moj otac Ivica. Ja bih volio biti kao on smiren, pristupačan, human i dobar otac. Ne govorim ovo zato što je moj otac već ga smatram takvom osobom.

  1. Najdraža pobjeda i zašto?

Tijekom godina imao sam puno pobjeda koje mi mnogo znače. Primjerice moja prvo osvojeno finale u Laktašima, finalna borba u Italiji kada sam imao 30 protivnika ili prva pobjeda na Europskom kupu 2016 u Zagrebu. Moja najdraža pobjeda je bila finalna borba u Prnjavoru ove godine. Dobio sam prvaka Srbije i Balkana, no zbog toga mi nije najdraža. Taj dan sam se borio sa mog novorođenog nećaka Šimuna koji je dan poslije moga dolaska u Mostar preminuo. Ta medalja mi je kao uspomene na njega i nakraju sam je odlučio pokloniti mojoj sestri.

  1. Najteži poraz?

Najteži poraz mi je bio u Pančevu 2014.god. Bio je ekipni turnir u kojoj je sudjelovala moja ekipa iz Mostara i par dodataka da popunimo kategorije. Borili smo se za treće mjesto i rezultat nije bio na našoj strani. Jedini način da osvojimo brončanu medalju je bio da ja pobjedim svog protivnika. Nažalost tu sam borbu izgubio i bio sam razočaran jer sam mislio da sam razočarao svoju ekipu. Na kraju smo izgubili 12:10 i dan danas mi je strašno krivo zbog tog poraza.

  1. Planovi za budućnost?

Trenutno što planiram u budućnosti je da što duže ostanem u judo-u i da budem bolja osoba prema svima pa i sebi. O ostatku nisam puno razmišljao jer se baziram na sadašnjost. Sada prepuštam život da ide svojim tijekom i vidjet ću šta će se desiti.

  1. Najteži i najljepši trenutak u životu?

Ovo pitanje mi je najteže za odgovoriti pošto sam imao dosta dobrih i loših trenutaka u mom životu. Najljepši trenutak mi je bio dan poslje jednog natjecanja, izašao sam sa jednom djevojkom i nekako taj dan sam se osjećao stvarno super. Imao sam dobre prijatelje, dobro mi je išlo judo i škola mi je tada išla super. Nisam imao za čim žaliti niti mi je trebalo išta više.  Najteži mi je trenutak bio je poslje turnira u Zagrebu. Sestra me je taj dan došla gledati i može se reći da sam se obrukao pred njom radeći najlošiji judo do tad. Nakon toga počeo sam nizati loše rezulate, osjećao sam se da nemam prijatelja i bio sam loš u školi. Nekako sam se uspio trznuti od tada, uz pomoć pojedinih ljudi i sad je sve uredu.

  1. Koju borilačku vještinu pored judo-a najviše cijeniš i da li pratiš druge borilačke sportove?

Pored judo-a najviše cijenim hrvanje jer je sličan judo-u i fizički je iscrpljujuć. Unatoč tome ne pratim nijedan borilački sport jer nisam neki veliki ljubitelj borilačkih sportova. Jedino kvalitetna borba u judo-u mi je idealna za gledati od  svih borilačkih vještina. Nije previše agresivna niti pasivna. Baš je zlatna sredina barem što se mene tiče.

  1. Interesovanja van treninga?

Izvan judo imam raznih aktivnosti koje provodim u slobodno vrijeme. Subotom često znam igrati nogometa ako nemam natjecanja, kada stignem izađem vani sa društvom, a inače poslije treninga opustim se uz PlayStation ili budem na društvenim mrežama.

  1. Šta je za tebe dobar provod?

Meni je dobar provod ono što mi odgovara u određenom trenutku. To može biti lagana šetnja sa par prijatelja, uživancija kada se skupi ekipa, natjecateljski duh na treningu. Jedini faktor bi bio da bude vedrog duha i ne treba mi  apsolutno ništa više.

  1. Gde vidiš sebe nakon natjecateljske karijere?

Iskreno nisam razmišljao o tome puno, no nadam se da ću trenirati bez obzira što ću se oprostiti od natjecateljske karijere. Težim ka tome da što duže budem fizički aktivan i vrlo je moguće da postanem trener. U ovoj godini sam vodio srednju skupinu našeg kluba uz moga trenera Maju Ćešku i mlađe trenere Matea Puljića i Ivana Jurića. Zbog toga imam više iskustva sa djecom i nadam se da će mi dobro doći u budućnosti. Također ima opcija da postanem sudac no trenutno me to ne privlači. Na kraju mi i nije bitno šta ću biti nakon natjecateljske karijere samo se nadam da ću nastaviti biti aktivan  u judo-u.

 

  1. Šta bi poručio mladima koji tek počinju bavljenje borilačkim vještinama?

Proporučio bih svim mladima koji se tek počinju baviti borilačkim vještinama da uživaju u njima i da ne primjenjuju izvan treninga osim u slučaju samoobrane, a što se natjecateljskog djela tiče savjetujem da rasporede vrijeme tako da mogu stići na svaki trening da budu što bolji. U sportu je spas.