Pročitajte intervju s Rinom Vrljićem, članom Judo Klub Neretva iz Mostara

Član Judo Klub Neretva iz Mostara Rino Vrljić rođen je 25 .4. 2007. u Mostaru.  Odličan je učenik je šestog razreda Osnovne Škole “Silvije Strahimir Kranjčević” Mostar te sjajan sportaš. Osvajač je preko 85 sjajnih odličja, a džudom se bavi tek četiri godine.

Rino je dječak koji je skoro svaki vikend na natjecanju, uspješan je sportaš i odličan učenik u školi s prosjekom 5.0.

– Judom sam se počeo baviti prije 4 godine.

– Naravno, moj prvi turnir, a ujedno i zlatna medalja na turniru u Igalu 2015.god.

– Do sada imam ukupno 4 pehara i 88 medalja, od toga 36 zlatnih, 24 srebrne i 28 brončanih.

– Obično su pred natjecanje malo jači treninzi, pazim na ishranu, a tu je naravno i psihička priprema, razgovori s trenerom itd…

– Kad sam bio mlađi trema je bila ogromna, a sada je ima sve manje.

– Da, upravo na posljednjem održanom Državnom prvenstvu u Bihaću gdje sam radio polufinalnu borbu koja je trajala punih 11 minuta.  Inače, borbe za moj uzrast traju 3 minute. Bilo je jako napeto, ali sam na kraju ipak izašao kao pobjednik.

– Prilikom jedne borbe vodio sam na waza-ari i ostalo je još par sekundi do kraja. Da bih sačuvao prednost, umjesto da se nastavim boriti, ja sam počeo bježati i trčati po tatamiju. Naravno, dobio sam shido (kaznu). Svi su se počeli smijati, a trener je s klupe doviknuo: “Tko te tome učio?”.  To je bilo davno i sigurno nikada više to ne bih napravio.

– Da, postao sam viceprvak BIH u kategoriji do 46 kg i plasirao se na Balkansko prvenstvo.

– Pravila u judu se često mijenjaju i nadopunjuju, a mi smo tu da ih poštujemo bez obzira na to što nam nekad nisu po volji.

– Svakako! Pretpostavljam da će neki ljudi reći „Tvoj je sport, pa logično da ćeš reći da je najbolji“, međutim nije samo to razlog. Ima tu mnogo razloga. Smatram judo kvalitetnim odabirom jer omogućava psihofizički razvoj svakog djeteta. Obuhvata sve segmente, od razvoja motorike, koordinacije, brzine, preciznosti, ravnoteže i fleksibilnosti do snage i eksplozivnosti.

– Trenutačno imam plavi pojas (2. KYU) za koji sam položio u 2018. godinu.

– Moj trener Majo Ćeško je najbolji trener kojeg bih mogao poželjeti. S njim  imam super odnos, svakodnevno nas motivira i pomaže nam u svim situacijama, kako u judu, tako i van njega. Uvijek nam govori da je na prvom mjestu vratiti se s natjecanja bez ozljeda pa tek onda rezultat. Jako ga cijenim i poštujem i zahvalan sam mu za sve ono što radi za nas.

– Naravno nisam se nadao toj nagradi, ali kad sam proglašen bio sam jako ponosan i sretan jer sam se tijekom cijele godine ipak puno trudio da bih postigao te rezultate.

– Najviše cijenim francuskog reprezentativca Teddy Rinera, jer koliko god ljudi pokušavali otkriti njegove tehnike i “specijalku”, on svako natjecanje radi nešto novo.

– Najveći uzor u životu su mi moji roditelji, uvijek ću biti ponosan na njih i zahvalan za sve što su učinili i čine za mene.

– U bliskoj budućnosti se želim bazirati na Balkansko prvenstvo koje će se održati ovo ljeto u Rumunjskoj i pokušati ostvariti što bolji rezultat, jer mislim da ja to mogu.

– Osim juda pratim nogomet.

– U slobodno vrijeme se volim družiti s prijateljima i šetati sa svojim psima.

– Djeca u klub dođu preplašena, zatvorena u sebe, a nakon nekog vremena odlaze s treninga s puno više samopouzdanja, puno otvorenija, komunikativnija. Judo je zaista sport za sve. I male i velike, za dječake i za djevojčice. Svi koji se tek počinju baviti bilo kojim sportom trebaju znati da rezultati ne dolaze preko noći i da za bilo kakav napredak treba puno rada, truda i odricanja. Zato nagrada koja dođe na kraju toga je vrijedna. Najbitnija stvar je da i ako budete loši na početku, ne trebate odustajati, nego se truditi sve više i više i doći ćete do dobrih rezultata.